Srbija
Hrvatska
Slovenija
Marš mira
Od smrti ka slobodi: "U julu 1995. sam gubio sve, danas šaljem sina da pamti"
Više od 6.000 učesnika danas je krenulo na više od 100 kilometara dug put – Marš mira, u okviru obilježavanja 30. godišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici i okolini. Među učesnicima je i Amir Kulagić, preživjeli genocida, koji s ponosom ispraća svog sina i sinovca na ovu stazu sjećanja kojom je sam prošao 1995. godine, bježeći iz opkoljene Srebrenice.
Misli naviru...
„Izgubio sam sve muške članove svoje mnogobrojne porodice. Danas sam jako tužan jer je ovo dan sjećanja, dan koji me podsjeća na sve one ljude kojih više nema. S druge strane, osjećam i ponos jer danas na Marš mira kreću moj sin Sultan i sin mog badže, Harun. Oni će proći ovom stazom, odati počast i dužno poštovanje svim stradalima koji su izgubili život na putu od Srebrenice do Tuzle“, kazao je Kulagić.
Kulagić ističe i potresnu porodičnu priču iz jula 1995. godine.
„Moja supruga tada je bila trudna pet mjeseci. Preživjela je psihološku kalvariju. Četnici su joj iz ruku oteli oca i djeda. Nije ih htjela pustiti, a onda su joj zaprijetili da će ubiti bebu ako se ne povuče. Moj punac je tada zamolio moju suprugu da ih pusti, da spasi dijete“, prisjeća se Kulagić.
Danas, kaže, Marš mira ispraća s molitvom.
„Želim im sretan i miran put, molim dragog Allaha da njihov put bude uspješan i mnogo sretniji od mog iz 1995. godine. Nama, preživjelima, teško je pronaći prave riječi. Misli naviru svakog jula, a posebno ovih dana“, tužno će.
Najkrvaviji dio puta
Kulagić se prisjetio i najtežih trenutaka iz Marša smrti.
„Većina ljudi u koloni nije ni znala put. Kolona je bila dugačka skoro 11 kilometara. Neprijatelj je znao kuda moramo proći i postavljao zasjede na strateškim tačkama, na asfaltnoj komunikaciji, uz brda, i tako razdvajao kolonu u manje grupe. Zločini su vršeni nad tim razbijenim grupama“, kazao je Kulagić.
Opisuje i jedan od najkrvavijih trenutaka.
„Dolazak u Liplje – bili smo iscrpljeni, a oni su nas već čekali. Nakon sastanka s Ejubom Golićem i Ekremom Salihovićem, s kojima sam vodio kolonu, krenuli smo u proboj. Uspjeli smo ih razbiti i obezbijediti izlazak na Crni vrh – što je bio korak ka Nezuku i izlasku na slobodnu teritoriju“, prisjeća se, i dodaje:
„Zadnjih 30 kilometara tog puta bio je najkrvaviji dio puta između Srebrenice i Tuzle“.
Ruta kojom se kreće kolona uključuje Nezuk – Baljkovicu – Parlog – Crni Vrh – Snagovo – Liplje – Jošanicu – Donju Kamenicu – Bakrače – Glode – Udrč – Cersku – Kaldrmicu – Đugum – Mravinjce – Burnice – Kameničko Brdo – Ravni Buljim – Jagliće – Šušnjare – Budak, sa završetkom u Potočarima, kod Memorijalnog centra.
Dionice puta, koje dnevno iznose između 25 i 30 kilometara, vode kroz izuzetno zahtjevne i teško prohodne predjele, poput planinskog masiva Udrča i šumskih staza okruženih potocima. Marš prolazi i kroz povratnička naselja u kojima se učesnicima redovno pruža gostoprimstvo, a mnoga od ovih mjesta bila su poprišta masovnih pogubljenja i lokacije masovnih grobnica.
Učesnici će na određenim tačkama imati priliku prisustvovati kraćim historijskim časovima, gdje se govori o ratnim dešavanjima i stradanjima. Neka od svjedočenja iznijet će osobe koje su 1995. godine preživjele "Marš smrti", a koje i danas učestvuju u ovom pohodu – rame uz rame sa mladima koji uče i pamte.
Završetak Marša mira predviđen je za 10. juli, a učesnici će prisustvovati komemoraciji i kolektivnoj dženazi u Memorijalnom centru Potočari gdje će biti ukopane novoidentificirane žrtve genocida.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare
